Sedam razloga zašto Trump nije pobijedio u ratu s Iranom

Trump se još ne nalazi u tako teškoj situaciji kao predsjednici Lyndon Johnson i George W. Bush, koji su produžavali ratove koji su već bili izgubljeni.

No znakovi opasnosti su posvuda.

Jedno poglavlje u gotovo dvotjednom ratu možda najbolje pokazuje kako Trump postupno gubi sposobnost kontrole nad širenjem sukoba — iransko zatvaranje Hormuškog tjesnaca, ključne točke kroz koju prolazi velik dio svjetskog izvoza nafte. Prkos režima pokazuje da, iako SAD ima golemu vojnu nadmoć, ne može se sve riješiti silom, unatoč retorici “spaljene zemlje” koju koristi administracija.

Zatvaranje tjesnaca predstavlja vojnu dilemu za Trumpa koju će američka mornarica vrlo teško i opasno pokušati riješiti, iako je Islamska Republika vojno slabija. To je ujedno i najnovija posljedica rata koji je Trump pokrenuo na temelju “osjećaja”, što upućuje na zabrinjavajući nedostatak promišljanja. Američki dužnosnici, uostalom, desetljećima znaju kako bi Iran reagirao na napad.

Hormuški tjesnac

„Ne možete govoriti o pobjedi ako ne možete koristiti Hormuški tjesnac“, rekao je za CNN umirovljeni kapetan američke mornarice Lawrence Brennan u razgovoru s Erin Burnett u srijedu. „Hormuški tjesnac mora se ponovno otvoriti za međunarodnu trgovinu, a to je u sadašnjim okolnostima izuzetno teško, ako ne i nemoguće.“

Brennan, koji je služio na nosaču zrakoplova USS Nimitz tijekom iranske talačke krize 1979.–1981., dodao je: „Koliko god cijenim predsjednikov optimizam… proglašavati pobjedu nakon prvog ili drugog dana jednostavno nije ispravno. … Ovo će trajati mnogo dulje nego što se itko od nas nada.“

Lančana reakcija koja se širi ne odnosi se samo na cijene nafte. Gubitak američkog zrakoplova-tankera iznad Iraka u četvrtak, koji su dužnosnici opisali kao nesreću, podsjetio je na cijenu masovne vojne mobilizacije, nakon ranije pogibije sedam Amerikanaca u sukobu.

U Sjedinjenim Državama nasilni incidenti u Virginiji i Michiganu u četvrtak naglasili su mogućnost unutarnjih posljedica rata koji se vodi na drugom kraju svijeta. Nije jasno jesu li ti incidenti izravno povezani s ratom na Bliskom istoku. No, u ozračju pojačanih napetosti i prijetnji, pucnjava u Virginiji tretira se kao mogući teroristički čin. FBI je, pak, incident u kojem je vozilo udarilo u sinagogu u Michiganu opisao kao „ciljani čin nasilja protiv židovske zajednice“.

Takva zloslutna atmosfera potkopava uvjeravanja Bijele kuće da je sukob već učinio Amerikance sigurnijima uklanjanjem mogućnosti iranske nuklearne bombe i uništavanjem balističkog raketnog programa te zemlje.

„Situacija s Iranom razvija se vrlo brzo. Ide jako dobro. Naša vojska je bez premca. Nikada nije postojalo ništa slično“, rekao je Trump u četvrtak.

Nazvati operaciju Epic Fury epskim neuspjehom zasad bi bilo preuranjeno.

Nema sumnje da je zajednički američko-izraelski zračni napad operativno uspješan i da je možda ozbiljno oslabio iransku sposobnost projiciranja prijetnji izvan svojih granica; usporio njegovu sposobnost da nadomjesti uništene rakete i dronove; te oštetio infrastrukturu koju režim koristi za represiju. Osim toga, tempo iranskih raketnih napada na američke saveznike u Perzijskom zaljevu je usporio.

Iako je svaka pogibija u ratu tragedija, američki gubici zasad se ne mogu usporediti s velikim brojem poginulih američkih vojnika tijekom okupacija Iraka i Afganistana — ratova koje je Trump obećao ne ponoviti. Rat uvijek prati snažan emotivni naboj i teško ga je procjenjivati u stvarnom vremenu.

A iako je imenovanje novog iranskog vrhovnog vođe srušilo nade da bi režim koji gotovo 50 godina antagonizira SAD mogao pasti, činjenica da se zasad nije pojavio u javnosti ne znači nužno da će dugo ostati na vlasti.

„Procjene koje danas donosite… možda neće vrijediti 5. travnja, a sasvim sigurno možda neće vrijediti 10. studenoga“, rekao je Ray Takeyh, viši suradnik u Vijeću za vanjske odnose. „Uvijek ljudima kažem u ovakvom razdoblju: ‘Morate biti poput urara.’ Svaki dan morate se iznova rastaviti i ponovno sastaviti, jer je situacija dinamična i zahtijeva veliku intelektualnu fleksibilnost.“

Trump se suočava sa sve većim političkim i vojnim izazovima

Trump, kao dugogodišnji trgovac sklon pretjerivanju, ne voli takvu suzdržanost.

„Dopustite mi da kažem – pobijedili smo“, rekao je u srijedu u Kentuckyju. „Znate, nikad ne volite prerano reći da ste pobijedili. Pobijedili smo. Pobijedili smo, bilo je gotovo već u prvom satu.“

No objektivna analiza događaja sugerira da Sjedinjene Države još nisu pobijedile. Sve veća složenost dovodi u pitanje politički praktičan narativ o pobjedi.

Kriza Hormuškog tjesnaca

Praktično zatvaranje tjesnaca od strane Irana — kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte — te napadi na tankere u Perzijskom zaljevu doveli su do naglog rasta cijena nafte i goriva. Američka mornarica, svjesna opasnosti od protubrodskih projektila te morskih i zračnih dronova, oklijeva ući u taj ključni plovni put. Premije osiguranja za brodove naglo su porasle.

Ne postoji jasno vojno rješenje koje bi brzo otvorilo tjesnac. Čak i ako bi se plovidba ponovno omogućila, zahtijevala bi stalne pratnje koje bi mogle biti izvan mogućnosti preopterećenih američkih i zapadnih mornarica. Bolja opcija bila bi političko rješenje s Iranom. No Trump traži bezuvjetnu predaju, a Teheran to odbija.

„Problem je u tome što zapravo ne postoji dobar način da se Hormuški tjesnac silom otvori, s obzirom na to da ga Iranci mogu držati zatvorenim s malim brojem vrlo jeftinih dronova“, rekla je Jennifer Kavanagh, direktorica vojne analize u organizaciji Defense Priorities.

„Na to su mnogi od nas upozoravali i prije nego što je rat počeo — izazovi koje Iran predstavlja zapravo su politički izazovi koji zahtijevaju političko rješenje. Iranska balistička infrastruktura i nuklearni program zahtijevaju političko rješenje. Isto vrijedi i za ovo pitanje“, rekla je Kavanagh. „Ne postoji vojno rješenje, jer čak i ako ga sada otvorite, što će ga držati otvorenim?“

Problem vrhovnog vođe

Ubojstvo ajatolaha Alija Hameneija u prvim udarima američko-izraelskog rata učinilo je sukob izravnim pokušajem promjene režima — čak i ako su američki dužnosnici kasnije ublažili takvu interpretaciju nakon što je režim preživio. Zato zamjena dugogodišnjeg vladara njegovim sinom Modžtabom dodatno zamagljuje Trumpov narativ o uspjehu. Demokrati tako mogu operaciju Epic Fury prikazati kao vojni uspjeh, ali politički promašaj.

Demokratski kongresnik Jake Auchincloss, veteran marinaca, rekao je za CNN da je novi vrhovni vođa „još ekstremniji i tvrđi od svog oca“.

Bi li Izrael prestao ratovati?

Čak i ako Trump dođe do točke kada iz političkih razloga želi završiti rat, nije sigurno da bi Izrael pristao. Ta je zemlja, zbog svog geografskog položaja, mnogo naviknutija na dugotrajne sukobe. Već su se pojavili znakovi razlika u strateškim ciljevima SAD-a i Izraela, nakon što je Izrael bombardirao iransku naftnu infrastrukturu.

Trump je u nedjelju rekao da će odluka o završetku rata biti „zajednička odluka“ njega i premijera Benjamina Netanyahua. Ta je izjava ponovno potaknula zabrinutost da strana država ima prevelik utjecaj na vojne odluke američkog vrhovnog zapovjednika. Izraelski česti ratovi i vojne operacije — u Gazi, Libanonu, Iranu i Siriji — pokazuju da Izrael regionalnu sigurnost vidi kao stalnu misiju, a ne kao sukob s jasnim završetkom kakav bi Trump želio.

Nema jasne ratne priče

Zbrka i proturječnosti u opisima ratnih ciljeva administracije također mogu otežati stvaranje jasne priče o pobjedi — osobito ako događaji na Bliskom istoku nastave izmicati Trumpovoj kontroli.

Nuklearno pitanje

Trump tvrdi da je dodatno uništio iranski nuklearni program, koji je, kako je ranije rekao, „izbrisao s lica zemlje“ prošlogodišnjim zračnim napadima. No ako Iran i dalje posjeduje zalihe visoko obogaćenog uranija, Teheran bi teoretski mogao u budućnosti ponovno pokrenuti nuklearni program.

Ovoga tjedna pojavile su se spekulacije da bi Trump mogao narediti operaciju specijalnih snaga kako bi se preuzelo radioaktivno gorivo. No to bi zahtijevalo veliku kopnenu operaciju i nosilo ekstreman rizik. UN-ova agencija za nuklearni nadzor smatra da se u nuklearnom postrojenju u Isfahanu i dalje nalazi oko 200 kilograma visoko obogaćenog uranija. Bez uklanjanja tih zaliha Washington nikada ne može biti potpuno siguran u iranske nuklearne ambicije.

Politički zastoj u Iranu

Trump je rat započeo porukom Irancima da je „došao čas vaše slobode“ i da imaju jedinstvenu priliku pobuniti se protiv teokratske autokracije. No zasad nema javnih znakova takvog ustanka. Mnogi analitičari vjeruju da je vjerojatniji scenarij još jedan brutalni obračun vlasti s protivnicima nakon što američko i izraelsko bombardiranje prestane. Trump bi možda mogao proglasiti stratešku pobjedu ako se prijetnja režima ostatku Bliskog istoka smanji, ali to bi bilo daleko od njegove početne ratne retorike.

Politička situacija u SAD-u

Dužnosnici uvjeravaju Amerikance da je rast cijena nafte zbog rata privremen i nužna kratkoročna žrtva za dugoročnu korist. No mogućnost iranske nuklearne bombe — koja nije ni postojala kada je rat počeo — puno je apstraktnija za birače u američkim izbornim okruzima nego za Izrael, gdje se smatra egzistencijalnom prijetnjom. Dok Amerikanci oplakuju poginule vojnike i osjećaju dodatni pritisak na kućne budžete zbog skupljeg goriva i rasta potrošačkih cijena, malo je vjerojatno da će dijeliti Trumpovo slavlje pobjede.

Završetak ratova rijetko je tako jasan i nedvosmislen kao američka pobjeda nad nacističkom Njemačkom i imperijalnim Japanom 1945. godine. Zapravo, SAD je od tada vjerojatno izgubio više ratova nego što ih je dobio.

Trump se sada suočava s neizbježnom posljedicom rata koji je sam izabrao. Mora pronaći način da iz njega izađe s pobjedom prije nego što početna prednost vojne sile oslabi, a slabiji protivnik nametne završni test izdržljivosti.

Tijek događaja na Bliskom istoku pratimo OVDJE.